Prelamanje svetlosti kroz prizmu
Prelamanje svetlosti kroz prizmu
kada se bela svetlost usmeri na jednu od bočnih strana prizme svetlosni zraci se dva puta prelamaju: pri ulasku i pri izlasku iz prizme. Zbog disperzije svetlosti, pri tome se dobija spektar bele svetlosti i na zaklonu se vide: crvena, narandžasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta boja.
Crveni zraci (najmanje frekvencije) prelamaju se pod najmanjim uglom a ljubičasti zraci (najveće frekvencije) se prelamaju pod najvećim uglom skretanja.
Disperzioni ugao – ugao između graničnih zraka ljubičaste i crvene komponente bele svetlosti posle prelamanja kroz staklenu prizmu (δ= δlj – δc). To je ugao između pravaca crvenog i ljubičastog svetlosnog zraka. Od tog ugla zavisi širina spektra.
Zrak monohromatske svetlosti pada na prizmu pod upadnim uglom α1 i ulazi u optički gušću sredinu pri čemu se zrak prelama ka normali (prelomni ugao β1). Zrak prolazi kroz prizmu i pada na drugu graničnu površinu pod upadnim uglom β2. Zrak izlazi iz prizme (ide iz optički gušće u optički ređu sredinu i odbija se od normale, prelomni ugao α2).

Slika: Prelamanje svetlosti kroz prizmu. izvor: http://www.maturski.org
θ- prelomni ugao prizme: θ= β1+ β2
α1-upadni ugao
β1-prelomni ugao(zrak ide iz ređe u gušću sredinu, odbija se ka normali; α1> β1)
β2-upadni ugao (zrak ide iz gušče u ređu sredinu i odbija se od normale: α2> β2)
α2-prelomni ugao
Disperzioni ugao (ugao devijacije):
se izračunava kao spoljašnji ugao trougla (na slici, trougao sa „isprekidanim“ katetama):
δ= α1-β1+ α2-β2= α1+ α2 – (β1+ β2)= α1+ α2 – θ
Formula koja važi za prelamanje zraka na prvoj graničnoj površini:
gde je n indeks prelamanja svetlosti (stakla od koga je napravljana prizma).
Njutnov eksperiment sa prizmom
Newton’s Prism Experiment